ALAHIMANET,ČARŠIJO

 Slike i sadržaji slika ove pripovijesti naglašene su ambijentalnosti. Vrve reminiscencijama (resantimani i sentimenti) na prošlost koju su junaci preživjeli u četrdesetima i na budućnost – koja ih čeka u devedesetima. Naglasak je na društvenoj stvarnosti, iscrtanoj u drami svakodnevnih životnih banalnosti i fatalnosti. Upletenost „stvarnih“ i „nestvarnih“ osoba zatečenih u vihoru života ondašnjeg Sarajeva, događaji povijesnog vremena, njihove uzajamne interakcije, ustrajne su preokupacije piščeve naracije, a u ontološkom planu istaknut je problem sjećanja i vremena „koje ne zna za stajanje, a njime se mjeri trajanje“.