ZELENO VOĆE

Zbirka koja je pred nama po mnogočemu je sasvim iznimna.
Posebna je ne samo unutar Tadijanovićeva književnoga, odnosno pjesničkog djela, nego i unutar hrvatske književnosti. Riječ je, naime, o pjesmama pohranjenima u zeleni fascikl, na kojemu je Tadijinom rukom napisano: Zeleno voće, a u njemu
54 pjesme: autografi ispisani poznatim Tadijinim brižno (od)njegovanim i desetljećima nepromijenjenim kaligrafskim rukopisom.
Mnogim će čitateljima biti najzanimljivije otkriće da se u nekim Tadijinim pjesmama pojavljuju rime. Tadijanović i rima!? Mnogi će na to s nevjericom reći: nezamislivo! Ovu knjigu i pjesme u njoj ne bi valjalo smatrati integralnim dijelom Tadijanovićeve poezije. Sam pjesnik nam je to sugerirao izdvojivši ih u ovu rukovet. Pred nama je, dakle, samo grada koja može biti, i zacijelo će biti, zanimljiva ne samo nekim znatiželjnicima nego i Tadijinim prijateljima, kao indiskretan pogled u pjesnikov unutarnji laboratorij, na koji nas je on sam pozvao, kao zavirivanje u tajne njegove stvaralačke groznice, kojoj teško može izbjeći ijedan umjetnik