ĆELAVA PJEVAČICA - STOLICE

Ćelavu pjevačicu je autor nazvao antikomadom, tj. antidramom jer to djelo ima obilježja koja zanemaruju klasičnu dramsku strukturu čija su pravila uspostavljena još u doba grčkih antičkih dramatičara, a popisao ih je Aristotel i smatrana su ispravnima i važećim pravilima pisanja dramskih tekstova.
Drama ima malen broj likova, tj. komornog je karaktera. „Radnja“ se odvija u jednom prostoru i u neprekinutom vremenu što znači da je Ionesco ipak poštovao bar klasično pravilo jedinstva mjesta, vremena i radnje.
Osobe koje su predstavljene, uvjetno rečeno likovi drame, dva su bračna para; Smith, i Martin te sluškinja Mary i slučajni posjetitelj – Vatrogasni kapetan. To su obični ljudi, ne baš s dna društvene ljestvice, ali su iz malograđanskog okružja. Žive svoj dosadni, malograđanski shvaćeni život koji niti žele, niti mogu, niti imaju potrebe promijeniti. Njihove su životne situacije nalik jedna drugoj, njima se ništa ne događa, vode razgovore iz kojih ne saznajemo nikakvo uzbudljivo događanje ili opet banalne događaje doživljavaju kao iznimne i uzbudljive. Ponavljaju iste fraze i svakidašnju monotoniju prihvaćaju kao normalni životni tijek. Njihove su karakterne osobine posve jednake čak i onda kad se inate jedno drugom. Martinovi su još gora varijanta Smithovih kojima su došli u posjet, na večeru, na koju su domaćini zaboravili. Martinovi se na početku, kad su ostali sami, ponašaju kao potpuni stranci. Najprije dugo šute i samo se pogledavaju, ali kako domaćina dugo nema (otišli su da se iz pristojnosti prema gostima svečanije obuku), oni su prisiljeni na komunikaciju koja otkriva njihovu otuđenost i samoću u braku. Čak saznaju da imaju i djecu, ali se ne slažu u pogledu njihovog izgleda ni broja. Sluškinja Mary svojim reakcijama donekle objašnjava ili pomalo zapetljava situaciju, ali njezin pokušaj da bude važna i prihvaćena (recitira pjesmu) bude neuspješan i mora otići pognute glave. To je posljedica malograđanskog shvaćanja društvene podjele. Nešto promjene donosi Vatrogasni kapetan čiji je dolazak slučajan i posve nesvrhovit. Njegova nazočnost potencira prazninu i nesvrhovitost komunikacije među likovima. Nazočni ga pokušavaju što duže zadržati, komunikacija postaje sve nelogičnija, a on ih zabavlja nevjerojatnim i sve smušenijim pričama. To otkriva i njegovu duševnu pustoš i duševnu pustoš njegovih slušatelja. Ćelava pjevačica se uopće ne pojavljuje kao lik. Spominje se samo jednom i izvan konteksta razgovora. Za nju pita Vatrogasni kapetan, a gđa Smith mu kaže da se još uvijek češlja na istu stranu. To je vrhunac besmislice, pa je baš zbog besmislenosti cijele situacije i još besmislenijeg razgovora i cijeli komad dobio takav naslov.