SAN IVANJSKE NOĆI

“San Ivanjske noći” napisan je kao komedija u pozitivnoj fazi Shakespeareova stvaralaštva. Djelo je kombinacija pastorale i komedije.

Radnja se vrši u tri dijela. Prvi dio odvija se na kraljevskom dvoru Tezeja i bavi se dvorjanovim ljubavnim jadima, drugi dio se odvija među pukom i to kod pripreme atenskih obrtnika za svadbeni igrokaz, dok je treći dio posvećen Ivanjskoj noći.

Pošto se u djelo mogu uočiti rimovani stihovi, možemo zaključiti da je ono nastalo u ranijem Shakespeareovom stvaralaštvu. Pretpostavlja se da je ono napisano 1595. ili 1596. godine.

Glavna tema radnje su tri vjenčanja, a autor se kroz cijeli tekst bavi s ljubavlju i brakom. Iz tog razloga može se zaključiti da je ovo djelo nastalo kako bi se izvodilo na plemićkom vjenčanju.

Radnja je strukturirana pa tako možemo govoriti o tri zapleta. Tako je jedan vezan uz Hipolitu, Teseja i još četvero mladih i zaljubljenih i njega možemo svrstati pod “atenski zaplet”. Drugi zaplet povezan je s vilama i vilenjacima dok se treći odnosi na izvođenje predstave. Svi su oni isprepleteni, radnja nije odvojena, već likovi slobodno prelaze iz jednog dijela u drugi.

U djelu postoji pravilna, odnosno mogli bismo to nazvati čak i matematička izmjena zaljubljivanja. Tako se u prvom i jednom dijelu drugog čina Demetrije i Lisandar zaljubljuju u Hermiju dok je ona u isto vrijeme zaljubljena u Lisandra, a Helena u Demetrija.

U ostatku drugog dijela i u jednom dijelu trećeg čina Lisandar se zaljubi u Helenu, Demetrije u Hermiju, a djevojke su i dalje zaljubljene u iste osobe kao i prije.

U trećem činu oba su mladića zaljubljena u Helenu, a djevojke su i dalje ostale pri svojim odlukama. Četvrti čin konačno nosi i harmonizaciju svih odnosa. Demetrije voli Helenu, Lisandar Hermiju, a djevojke im uzvraćaju ljubav jer su i tijekom cijele radnje zaljubljene u njih.

Cijela radnja smještena je u jednu ivanjsku noć, za vrijeme ljetnog solsticija kada je dan najduži, a noć najkraća.

“San Ivanjske noći” je komedija koja se bavi ljubavnim odnosima između muškarca i žene te njihovim bračnim odnosima. Iz mijenjanja osjećaja četvero mladih možemo zaključiti kako su oni prolazni, promjenjivi i nestalni. Zatim autor nam daje do znanja kako je bračni život lijep, iako postoje neke razmirice. To nam je prenio odnosom između Titanije i Oberona. Igru zavođenja i osvajanja prenio nam je vezom Hipolite i Teseja.

Autor nam ovim djelom prikazuje patrijarhalni odnos muškarca i žene u kojem je muškarac aktivan i zavodi dok je žena pasivna. Tesej se oženio Hipolitom nakon što ju je osvojio svojim baratanjem oružjem, odnosno vojno ju je porazio. Ženski likovi su cijelo vrijeme statični, zaljubljeni u jednu osobu. Tako je Helena zaljubljena u Demetrija, a Hermija u Lisandra. Dakle, samo je muškim likovima dozvoljena promjena osjećaja i inicijativa.