ZLOČIN I KAZNA

U stalnoj dilemi, u stalnom ‘’za i protiv’’ što ga pred čitaoca uvijek iznova postavlja roman, tjerajući ga svojom dinamikom na aktivno sudjelovanje u problematici – uvijek je snažan, pun poticaja i uvijek živ sadržaj djela koje argumentima suprotstavlja uvijek nove protuargumente, uvijek iznova opovrgava već pronađena rješenja. I čitaoca ne uspijeva Dostojevski da ‘’zarazi’’ gotovim rješenjima, nego upravo problemima koje pred njega postavlja, tjera ga na razmišljanje, opsjeda ga neodoljivošću svoje umjetnosti i uvijek žive humanističke problematike. A upravo je to jedna od najvećih vrlina Zločina i kazne – djela koje uvijek iznova rađa intelektualnu aktivnost, uznemirava savjest i vuče naprijed – prema humanističkom idealu harmonije u međuljudskim odnosima