ALISA U ZEMLJI ČUDESA

Alisi je je bilo dosadno stalno sjediti uz svoju sestru na obronku i ne raditi ništa; jedanput ili dvaput virnula je u knjigu koju je čitala sestra, ali u knjizi nije bilo ni slika ni razgovora, »A kakva mi je i to knjiga«, pomisli Alisa, »bez slika ili razgovora?« Pa je tako u sebi razmišljala (koliko je mogla jer je tog dana bila vrućina pa je od nje bila malo pospana i tupa) je li užitak da se isplete vjenčić od ivančica vrijedan muke da ustane i da ivančice nabere, kad iznenada kraj nje protrči Bijeli Zec ružičastih očiju.