LOVČEVI ZAPISI

Turgenjev se okušao u gotovo svim književnim rodovima i žanrovima i postigao u svima zavidne uspjehe, ali je nadasve ostao pripovjedač. Stoga su i Lovčevi zapisi zacijelo njegovo najpoznatije i najtrajnije djelo. Premda u njegovim pripovijetkama, pa i romanima, nema osobito razvijene fabule, pisac nam neprestano zaokuplja pozornost upoznajući nas s vrlo zanimljivim osobama i lijepim krajolicima. Neosporno je da su njega kao pripovjedača ponajviše zanimali portret i pejzaž. Istodobno je istinito prikazivao životne prilike ruskih kmetova i njihovih gospodara, što je već samo po sebi bila teška optužba protiv tadašnjeg društvenog poretka. Neki teoretičari čak tvrde da su Lovčevi zapisi odigrali ključnu ulogu u dokidanju kmetstva 1861. godine.
O tome što je sam Turgenjev mislio o Lovčevim zapisima, najbolje govori podatak da je svojedobno izrazio želju da mu na grobu piše samo: “Ovdje počiva pisac Lovčevih zapisa.”