PROCES

Franz Kafka ostavio nam je istinski veliku književnost, a njegov je najpoznatiji i najutjecajniji roman Proces općepriznato remek-djelo. Proces ne pripada samo školskoj lektiri, već je odavno i dio opće lektire; o njemu, baš kao i o autoru gotovo sve se zna i ispisane su stranice i stranice. Stoga ovdje bilježimo tek nekoliko natuknica: Procesu bi se mogao pridjenuti i pridjevak »roman o zakonu«, jer nudi metaforičnu, kritičnu, ali i groteskno-tragičnu sliku birokratiziranog pravosudnog i državnog sustava. U njemu se može prepoznati svaki slobodouman čovjek koji se, htio-ne htio, bespomoćan našao u besmislenom sporu s bezosjećajnim i bahatim »autoritetima«. »Mali čovjek želi preko crte, ali ne smije«, pjevao je Šarlo, možda inspiriran
i Josefom K.-om koji se našao u »sukobu sa zakonom« (bolje rečeno: zakon je ušao u sukob s njim), ali ne može dokučiti o kojem se zakonu radi, tko ga i zašto optužuje i koja su pravila u tom bizarnom (montiranom?) procesu. Naime, određene »institucije rade svoj posao« tako da vode postupak protiv njega, no te su institucije nespoznatljive, a postupci nejasni i nelogični, ali zato nemilosrdni; jer K. je »očigledno kriv« ili u najmanju ruku »opravdano sumnjiv«, samo što nije jasno koliko i zašto. A on, smeten, izgubljen, paradoksalno odlučan da bude neodlučan, čekanjem pred vratima zakona juriša na zakon kojega, ustvari, nema a postoji, čije su regule nepoznate ali su neumoljive i čijoj se drakonskoj kazni nemoćan mirno prepušta...
Tipično kafkijanski, baš kao što i dolikuje tvorcu toga slavnog epiteta.