HRVATSKI IZGOVOR

Rezultati novoga istraživanja dr. Škarića ponovno su potvrdili taj raskorak između teorije i prakse, odnosno između onoga kako kažu da bismo trebali govoriti i kako govorimo. Štoviše, rezultati istraživanja, čiji će dijelovi prvi put biti objavljeni u Glasu Koncila, pokazali su da se hrvatski govorni jezik razvio u drugom smjeru, mimo norma koje propisuju pravopisi i gramatike.

A što kažu klasične norme? Prema njima, hrvatski naglasni sustav ima četiri naglaska: dugosilazni, kratkosilazni, dugouzlazni i kratkouzlazni. Silazni naglasci mogu stajati samo na prvome slogu u riječi, što znači i na jednosložnim riječima. Dodavanje prefiksa ili proklitike ispred silaznog naglaska čini da taj naglasak mora preskakivati na slog ispred. Uzlazni naglasci mogu stajati na svim slogovima osim na posljednjem, na kojemu ne može stajati nikakav naglasak, što znači da ne mogu stajati ni na jednosložnim riječima…

Istraživanje je obuhvatilo 226 gimnazijalaca iz raznih hrvatskih gradova u dobi od 15 do 16 godina koji su sudjelovali na govorničkoj školi. Riječ je, dakle, o dobrim učenicima, napose u hrvatskom jeziku koji su svi rođeni nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. To znači da nisu bili izloženi govoru »jugoslavenskih« medija, političara i sl. Njima je dano da izgovore pojedinačno 166 vrlo poznatih riječi, s uputom da svaku riječ normalno izgovore na hrvatski pravilan način.