ZAŽAPSKA ONOMASTIKA

Ova je knjiga nastala doradom doktorske radnje Antroponimija i toponimija Zažablja te je plod desetogodišnjega arhivskoga rada i terenskoga istraživanja na državnom granicom između Hrvatske te Bosne i Hercegovine višestruko ispresijecanome području koje je u 18. stoljeću bilo razdijeljeno između triju država (Mletačke i Dubrovačke Republike te Osmanlijskoga Carstva), a danas se dijeli između dviju biskupija i jedne nadbiskupije (Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke biskupije te Splitsko-makarske nadbiskupije). Iako neznatno veličinom, Zažablje je dijalektolo­ški i onomastički veoma zanimljivo područje. Na temelju zažapskih govora moguće je upotpuniti predmigracijsku dijalektološku sliku na hrvatskome jugu, a naglasni je sustav veoma zanimljiv za proučavanje baltoslavenske akcentuacije. Antroponomastički su podatci (poglavito odnos osobnih imena motiviranih imenima svetaca kršćanskoga Zapada i Istoka) korisni za proučavanje narodnosnih i vjerskih identiteta na hrvatskome povijesnom području, a u toponomastičkima se ogleda velika jezična starina.
U knjizi su dorađeni metodološki postupci, a iznesena je građa dopunjena novim znanstvenim spoznajama i novim (ponajprije dijalektološkim, antroponomastičkim i toponomastičkim) terenskim podatcima. Nastala su posve nova poglavlja o naglasnim razlikama među mjesnim govorima, podrijetlu stanovništva (s osobitim naglaskom na neutemeljene predaje) te o prostiranju toponima Zažablje od srednjega vijeka do danas, a dodan je i povijesni rječnik zažapskih osobnih imena.