ŽRTVA, OSVETA I KULTURA OPROSTA

Djelo se sastoji od 9 poglavlja. U biti, čine ga tri velike cjeline (žrtva, osveta i kultura oprosta) koje pokrivaju sva neophodna znanja o svakoj navedenoj temi i obrađuju je s tri točke gledišta; dosadašnja teorijska dostignuća, primjena u kliničkom radu i sa sociokulturološkog stajališta.

Tako Avi Berman obrazlaže što se sve događa ako stanje selfa psihotraumatizirane osobe ostane u poziciji žrtve što u dosadašnjoj literaturi nije bilo prikazano. Ujedno daje smjernice kako u terapijskom procesu postupiti i što treba psihoterapeut prepoznati kod pacijenta i o vlastitoj osobi kako bi prevladali to stanje selfa. Avi Berman također daje primjer kada čitava nacija zauzme poziciju žrtve i kako se to stanje može održavati.

Drugi dio je posvećen osveti. To je emocija koja ima negativnu konotaciju tako da nije nikada bila posebno proučavana u psihoterapijskoj teoriji. Miriam Berger pojašnjava koliko je osvetoljubivost destruktivna i na koji način može biti prorada takvog emocionalnog stanja korisna da se dođe do promjene u terapijskom procesu.

Ako se psihotraumatizirani uspije suočiti s tim destruktivnim emocijama tada može započeti proces žalovanja i time proces pomirbe, a nakon toga može doći i do oprosta o čemu u trećem dijelu Ivan Urlić donosi teorijske postavke mogućeg započinjanja rada na kulturi oprosta. Proširuje teorijski okvir psihoterapije i daje smjernice kako prepoznati u kojoj je fazi psihotraumatizirani i kako ići dalje u terapijskom procesu. Posebno se osvrće koliko je neophodno da se terapeut suoči je li sposoban oprostiti jer ako terapeut nema uvida o svojim psihičkim kapacitetima tada neće biti sposoban niti pacijenta voditi u proces žalovanja prema pomirbi i oprostu.

Svaki autor donosi u teorijskom smislu nešto novo, potkrepljuje to kliničkim materijalom i time daje mogućnost uvida da se na taj način može doći do novih terapijskih rezultata.