HRVATSKA TRADICIJSKA NOŠNJA IZ KRALJEVE SUTJESKE

Kada želimo istaknuti pravu ljudsku veličinu i karakterni značaj, koje iz bilo kojih razloga ne prati moć i bogastvo ili pak pretjerana briga za vanjski izgled, onda  redovito kažemo da odijelo ne čini čovjeka. No ipak je čovjek uvijek pridavao važnost odijevanju kojim nije samo štitio tijelo od vrućine i studeni, već je njime očitovao i svoju osobnost, maštu, kreativnost, moć, stalešku pripadnost, te uklapanje u klimatski i prirodni ambijent. Narodi se međusobno razlikuju bogatstvom kulturnih i tradicijskih sadržaja, a na osobit se način ta različitost pokazuje u tradicijskim nošnjama. Unutar pak jednog naroda ista odjevana supstanca može imati brojne varijacije kojima se očituje lokalna prepoznatljivost i posebnost.

U Kraljevoj Sutjesci  je sustanca srednjobosanskih >> bijelih aljina<< po specifičnim lokalnim načinima izrade, dekorativnim elementima i njihovu slaganju  s pravom dobila ime >>sutješka narodna nošnja<<. Ona kao i ostali oblici tradicionalnog života nezaustavljivo uzmiče pred ubrzanim svekolikim promjenama i jedini spas nalazi  u etnografskim muzejima i stručnim opisima. Istina, tradicionalna narodna nošnja Kraljeve Sutjeske još je donekle prisutna i svakodnevnom životu starijih žena, a na velike blagdane nose je svi uzrasti, posebno ženske populacije.

Još se može naći živog pamćenja, vještih ruku i potrebnih instrumenata za održavanje života barem onog dijela sutješke nošnje koja je nastajala u kućnoj radinosti. Ljubav prema starini i sreća sačuvale su i pokoju škrinjicu tradicionalnog odjevnog i dekorativnog blaga od nemilosrdnog ratnog pustošenja i bezdušne premetačine. Sve je to nekom čudnom i žilavom upornošću čekalo da bude dostojno predano etnološkoj povijesti na čuvanje i spašavanje od zaborava.