OBLIKOVANJE BUGARSKOG I SRPSKOG NACIONALNOG IDENTITETA 1800-tih – 1900-tih

Nacija-država danas predstavlja dominantan oblik suverene državnosti, dok je prije više od stotinu godina politička mapa Europe obuhvaćala samo nekoliko takvih država, a vrlo malo njih su bile nacije u suvremenom smislu. Historiografija Balkana često pojednostavljuje složenost procesa izgradnje nacije, bilo prikazujući narodnu zajednicu kao monolitan i homogeni entitet, bilo zanemarujući različite socijalne grupe čija se svijest mijenjala u ovisnosti od regiji, spolu i generaciji. Također, bugarska i srpska historiografija veću pozornost posvećuju pitanjima kako i zašto su se određeni događaji zbili, nego što se bave razvojem nacionalne svijesti balkanskih naroda kao složena i dugotrajna procesa mentalne evolucije. Ova knjiga o konceptu nacionalnosti, u kojem su većina Bugara i Srba bila obrazovana i socijalizirana, istražuje kako je moderna ideja o naciji prenesena među obične ljude te prikazuje složen proces nacionalne indoktrinacije koji su provodile različite državne institucije. Historijski podatci koji su proučavani pokazuju da su prije formiranja svojih suverenih država obični Srbi i Bugari imali samo maglovitu predstavu, ako su je uopće imali, o svojoj nacionalnoj identifikaciji. Seosko stanovništvo je bilo naviknuto definirati se kroz religiju, lokalitet i zanimanje, a ne kroz nacionalnost. Kada je ustanovljena nacija-država, seljaci su morali biti indoktrinirani u nacionalizam. Ovaj proces indoktrinacije proveden je posredovanjem obrazovnog sustava, vojne obveze, Pravoslavne Crkve i medija. Kroz ove državne institucije formirana je nacionalna identifikacija.