ŠTO JE VOĐA U DEMOKRACIJI?

Namjera autora knjige Što je vođa u demokraciji? Politike karizme Jean-Claudea Monoda bila je prvenstveno ponovno postaviti veberovsko pitanje političke karizme s odmakom od jednog stoljeća. Taj je „interval“ bio obilježen raznolikim događajima i procesima, djelomično proturječnim. S jedne strane, mnogi su režimi na političku pozornicu doveli osobnu vlast i uspostavili autokracije dotad neviđena tipa koje su upozorile na opasnost veličanja karizmatičnog lidera.
Ako su totalitarizmi dvadesetog stoljeća izobličili ideju karizmatičnog vođe pa i sam pojam „vođe“, s druge strane valja primijetiti da oni u tijeku istoga dvadesetog stoljeća nisu pothranjivali samo kulturu autoriteta i hijerarhije izraženu u fašizmima; oprečna kultura otpora ugnjetavanju očitovala je potrebu za stjegonošom, nositeljem iskre političke nade, duhovnim vođom koji zadobiva privrženost i započinje pokret velikoga kolektivnog otpora. No može li se u okolnostima u kojima mediji određuju političke lidere kakve poznajemo pomisliti da se jačanje demokracije odvija pojavljivanjem karizmatičnih osoba, sposobnih raskinuti s logikom neosobnosti birokracije i tržišta?
Knjiga također pokušava rasvijetliti problematičan lik – vjerojatno neizbježan – vođe u demokraciji. U tom smislu upozorava se na nepresušna izvorišta povijesnog napretka“ kako bi ga se nastavilo i zaoštrilo: smjer napretka obilježen je udaljavanjem lika demokratskog vođe od likova oca, pravoznanca i gospodara. Nastavak tog kretanja podrazumijeva proširivanje društvenih osnovica iz kojih se javljaju politički lideri, onkraj redova državnog plemstva, odolijevajući prije svega brkanju političke s medijsko-financijskom karizmom i odbijajući često prikrivenu i podsvjesnu diskvalifikaciju žena kao političkih vođa