RADIKALIZACIJA

“Nakon Islamske revolucije u Iranu 1979., radikalizacija postaje međunarodni fenomen obilježen pojavom muslimanskog svijeta kao pozornice islamističkih, odnosno džihadističkih pokreta. Od 1990. do 2010. došlo je do promjene strategije radikalnih islamističkih pokreta kao što je Al-Kaida i pomicanje mete „bliskog neprijatelja“ što ga tvore muslimanski režimi na „dalekog neprijatelja“, to jest na Sjedinjene Države i Europu. S arapskim revolucijama od 2010. do 2011. radikalni je islamizam privremeno ušao u fazu zatišja unutar muslimanskog svijeta, da bi se ponovno intenzivirao s pretvaranjem Libije i Jemena u države u raspadu te pogotovo s građanskim ratom u Siriji koji je diljem svijeta, ponajprije u Europi i osobito u Francuskoj, privukao mlade na put radikalizacije.
Radikalizacija je promjenjiva: ona se obnavlja i prilagođava svakom novom kontekstu pokušavajući neutralizirati borbu država protiv nje. Džihadizam je zasad glavni izraz nove radikalizacije na Zapadu i u muslimanskom svijetu. No ona se već sada širi na druge ideologije kao što su ksenofobni i antiislamski ekstremizam krajnje desnice i nasilne akcije što ih izvode brojne skupine čija se logika djelovanja očituje prema prilikama i ritmu preobrazbi obavještajnih službi zaduženih za borbu protiv njih.