VLADAR ILI DE PRINCIPATIBUS

Ovaj novi prijevod na hrvatski jezik glasovitoga političkog spisa Il principe (Vladar) Niccolòa Machiavellija djelo je politologa Damira Grubiše, koji se desetljećima ustrajno – znanstveno, urednički i prevoditeljski – bavi epohalno prekretničkim političkim mišljenjem velikog Firentinca. Vladar je u Hrvatskoj doživio dva prijevoda. Prvi je bio pionirski pothvat F. M. Dominikovića pod naslovom Knez (1918). Drugi dugujemo književnom povjesničaru i teoretičaru I. Frangešu (1952. godine, naknadno pretiskan u pet navrata), koji se smatra literarno uzornim prijevodom zato što znalački prenosi na hrvatski sintaksu renesansnoga literarnog diskursa. U našoj sredini je i literatura o Machiavelliju veoma opsežna, a Vladar je jedno od referentnih klasičnih djela na koje se pozivaju, proučavaju ga i kritički vrednuju svi koji se iole ozbiljno bave političkom znanošću, a napose političkom teorijom. Da Machiavelli u nas odavno uživa status priznatog klasika političkog mišljenja svjedoči prvorazredan pothvat izdavanja Izabranog djela N. Machiavellija u dva obimna sveska 1985. godine, koje je priredio Damir Grubiša i obogatio ga opsežnim predgovorom “Uvod u Machiavellija”. On je 1998. također priredio dotjeran Frangešov prijevod Vladara, u bilingvalnom izdanju, i popratio ga velikom uvodnom studijom “Kako čitati Vladara”. Tijekom gotovo šezdeset godina naš čitatelj mogao je dakle upoznati Vladara samo posredstvom Frangešova prijevoda. Osim njegove nedvojbene kvalitete u čisto književnom i jezičnom smislu, izdanje je imalo i krupne nedostatke u vidu škrtih komentara uz sam glavni tekst, nehajnog odnosa spram ključnih kategorija virtu, fortuna i principato te stanovitih samovoljnih zadiranja u sam tekst (najdrastičniji se primjer nalazi u strategijskom IX. poglavlju, gdje se principato iskazuje kao tiranija, a liberta kao demokracija). U stručnome i teorijskom smislu novi nam je prijevod Vladara stoga odavno neophodan. Ovaj koji nam je ponudio Damir Grubiša ne nastoji toliko osuvremeniti Machiavellija koliko ga interpretirati iz konteksta njegova vremena i tadašnjega političkog diskursa, da bi se time mogla razumjeti inovativnost Machiavellijevih političkih ideja i njihov značaj za suvremeni svijet. Opremljeno uvodnom studijom i opširnim bilješkama uz prijevod, ovo se izdanje može bez ikakva krzmanja nazvati prvim kritičkim hrvatskim izdanjem ovoga klasičnog djela, što potencira i prevoditeljeva odluka da djelu vrati njegov izvorni naslov De principatibus (zadržavajući pritom, da ne bi bilo zabune, i uvriježeni naslov Vladar).