DEBOGUMILIZACIJA BOSANSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

Tema ove knjige je dualističko kršćansko krivovjerje poznato pod nazivom bugarsko-bizantski bogumilizam, kao i mogući utjecaj bogumilizma na stvaranje srednjovjekovnog bosanskog identiteta. Ipak, tek nakon dubljeg istraživanje autor jasno naglašava da se genetski i duhovni preci suvremenih bosansko-hercegovačkih stanovnika nisu nikada identificirali s bogumilizmom, te da na prostoru današnje bosanskohercegovačke države nema tragova srednjovjekovnog kršćanskog krivovjerja zvanog bogumilizam. Drugim riječima, nastanak, oblikovanje i razvoj srednjovjekovne bosanske države gotovo je istovjetan stvaranju bilo kojeg drugog europskog nacionalnog identiteta. Taj se proces nije bitno razlikovao od stvaranja engleskog, irskog, škotskog, hrvatskog ili srpskog identiteta. Stvaranje bosanske državotvorne ideje je prirodno (bilo) opterećeno različitim gledištima susjednih zemalja. Osim toga pad Bosanskog Kraljevstva (1463) i višestoljetna penetracija osmanlijskih Turaka u Europu posredstvom balkanskog jugoistoka ubrzali su rast muslimanske populacije i pomogli oblikovanju stereotipne slike takozvane Otomanske Bosne. Međutim, iako je povijesno iskustvo srednjovjekovnih bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika nešto drugačije od iskustva ostalih europskih kršćana, nema nikakvih dokaza da je bosanskim srednjovjekovljem dominirao bogumilski, ili bilo kakav drugi krivovjerni kršćanski pokret.