STANOVNIŠTVO POPOVA U HERCEGOVINI

Danas, a i u vrijeme Dubrovačke Republike, područje Ravnoga u Popovu pripadalo je drugoj državi. No, unatoč tome, to je područje bilo u najužem dubrovačkom gravitacijskom krugu, poput Dubrovačkog primorja ili Konavala. U svakom trenutku prošlosti u Dubrovniku je bilo 10-15% stanovništva podrijetlom iz Popova u Hercegovini. Stoga je istraživanje stanovništva Ravnoga, koje je obavio Marinko Marić, zanimljivo ne samo za tamošnje žiteljstvo nego je vrlo važno za sagledavanje povijesnodemografske slike čitavog prostora Dubrovnika i nekadašnje Republike.
Marinko Marić je u svom istraživanju bio suočen s mnogim poteškoćama. Mnoga arhivska vrela u Hercegovini, prvenstveno matične knjige, uništene su u nemirnim vremenima. Taj nedostatak Marić je nadoknadio istraživanjem brojnih dubrovačkih i crkvenih vrela u kojima je pronalazio podatke o stanovništvu i obiteljima. U knjizi se donosi broj stanovnika u različitim trenucima u prošlosti, vjerska struktura stanovništva, vitalna statistika. Analiziraju se i brojni druge povijesnodemografski pokazatelji koji se odnose na strukturu stanovništva, demografske ritmove, na migracije, posebno na iseljavanje. Autor ove knjige došao je i do nalaza koji nadilaze mikroregiju koju je izučavao. Posebno je zanimljiva njegova analiza mjesečne distribucije vjenčanja s obzirom na različito vrijeme trajanja korizme. Prvi je koji je u Hrvatskoj to precizno izračuno, utvrdivši točno za svaku godinu vrijeme korzme. Nadalje, izuzetno je zanimljiva analiza strukture izbjeglica u vrijeme Hercegovačkog ustanka kada je tri četvrtine stanovništva župe Ravno izbjeglo u Dubrovnik i Dubrovačko primorje. Veliku pažnju historiografije privući će i nalaz da je 1847. godine  župnicima u Popovu poslana okružnica da ne smiju više dozvoliti da kum vodi mladenku u bračnu postelju. Knjizi je priložen i DVD sa sjajnim dokumentarnim filmom “Stanovništvo Popova u Hercegovini: pečat vremena”, filmom koji prikazuje borbu čovjeka s prirodom u jedinstvenom fenomenu Popova polja, koje je jedan dio godine bilo duboko jezero, a drugi dio godine polje na kojem se proizvodila hrana. Ovaj potresni film oživotvoruje Marićevu povijesnodemografsku analizu i nakon gledanja gledatelj se osjeti sretnim što se nije rodio pedeset ili stotinu godina ranije.
Ova izvrsna Marićeva knjiga, nastala u okviru doktorskog studija “Povijest stanovništva”, a tiskana u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, značajan je doprinos hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj povijesnoj demografiji i veliki spomenik Ravnome, čiji će žitelji u njoj saznati brojne informacije o povijesti svoje obitelji i zavičaja.Danas, a i u vrijeme Dubrovačke Republike, područje Ravnoga u Popovu pripadalo je drugoj državi. No, unatoč tome, to je područje bilo u najužem dubrovačkom gravitacijskom krugu, poput Dubrovačkog primorja ili Konavala. U svakom trenutku prošlosti u Dubrovniku je bilo 10-15% stanovništva podrijetlom iz Popova u Hercegovini. Stoga je istraživanje stanovništva Ravnoga, koje je obavio Marinko Marić, zanimljivo ne samo za tamošnje žiteljstvo nego je vrlo važno za sagledavanje povijesnodemografske slike čitavog prostora Dubrovnika i nekadašnje Republike.
Marinko Marić je u svom istraživanju bio suočen s mnogim poteškoćama. Mnoga arhivska vrela u Hercegovini, prvenstveno matične knjige, uništene su u nemirnim vremenima. Taj nedostatak Marić je nadoknadio istraživanjem brojnih dubrovačkih i crkvenih vrela u kojima je pronalazio podatke o stanovništvu i obiteljima. U knjizi se donosi broj stanovnika u različitim trenucima u prošlosti, vjerska struktura stanovništva, vitalna statistika. Analiziraju se i brojni druge povijesnodemografski pokazatelji koji se odnose na strukturu stanovništva, demografske ritmove, na migracije, posebno na iseljavanje. Autor ove knjige došao je i do nalaza koji nadilaze mikroregiju koju je izučavao. Posebno je zanimljiva njegova analiza mjesečne distribucije vjenčanja s obzirom na različito vrijeme trajanja korizme. Prvi je koji je u Hrvatskoj to precizno izračuno, utvrdivši točno za svaku godinu vrijeme korzme. Nadalje, izuzetno je zanimljiva analiza strukture izbjeglica u vrijeme Hercegovačkog ustanka kada je tri četvrtine stanovništva župe Ravno izbjeglo u Dubrovnik i Dubrovačko primorje. Veliku pažnju historiografije privući će i nalaz da je 1847. godine  župnicima u Popovu poslana okružnica da ne smiju više dozvoliti da kum vodi mladenku u bračnu postelju. Knjizi je priložen i DVD sa sjajnim dokumentarnim filmom “Stanovništvo Popova u Hercegovini: pečat vremena”, filmom koji prikazuje borbu čovjeka s prirodom u jedinstvenom fenomenu Popova polja, koje je jedan dio godine bilo duboko jezero, a drugi dio godine polje na kojem se proizvodila hrana. Ovaj potresni film oživotvoruje Marićevu povijesnodemografsku analizu i nakon gledanja gledatelj se osjeti sretnim što se nije rodio pedeset ili stotinu godina ranije.
Ova izvrsna Marićeva knjiga, nastala u okviru doktorskog studija “Povijest stanovništva”, a tiskana u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, značajan je doprinos hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj povijesnoj demografiji i veliki spomenik Ravnome, čiji će žitelji u njoj saznati brojne informacije o povijesti svoje obitelji i zavičaja.