HRVATSKA I ZAPADNI BALKAN: rasprave o suverenitetu, nacionalnom identitetu i vanjskoj politici

Europska unija definirala je vrlo precizno svoju Politiku europske sigurnosti i obrane i Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. To ima za posljedicu da je EU angažirana u sve većem broju "različitih vrsta operacija upravljanja krizama na terenu u trećim zemljama", a posebno na Balkanu koji je od posebnog interesa za EU. Da bi realizirala svoju vanjsku i sigurnosno politiku EU provodi: a) vojne operacije, b) civilne operacije, c) vanjske operacije u trećim zemljama. Strategije kojima se određuju ciljevi "upravljanja krizom" počinju se artikulirati u EU sredinom 1990-ih. Većina reformi koje se provode u Hrvatskoj, kao tranzicijskoj zemlji, diktirane su od strane EU, Svjetske banke, OSCE-a, NATO-a, USAID-a. Oni svoje strategije i poteze usklađuju i nastupaju koordinirano u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ne postoje institucije koje kvalificirano promišljaju i pripremaju strategije razvoja Hrvatske, ni one koje istražuju strategije međunarodnih organizacija kojima bi se Hrvatska htjela priključiti. Zbog navedenih razloga rasprave u ovom zborniku imaju posebni važnost. Rasprave argumentirano govore o stavovima hrvatskih znanstvenika, javnih i kulturnih djelatnika o njihovu odnosu prema politici uključivanja Hrvatske u balkanske integracije. Istovremeno ove su rasprave upozorenje da bi se o toj i sličnim temama, trebalo raspravljati u središtima za strategiju razvitaka Hrvatske, institucijama koje Hrvatska nema, ili u kojima hrvatske znanstvene i kulturne elite nemaju pristupa.