VJEČNI TITOIZAM I LJUDOŽDERSKA POLITIKA

O fenomenu „vječnog titoizma“, odnosno o tome zašto su Josip Broz Tito i sve ono što je on bio i što je simbolizirao pola stoljeća nakon njegove smrti još uvijek živi u hrvatskoj javnosti i politici.
O razlikama i sličnostima u mozgovima Tomislava Karamarka, Zorana Milanovića, Vesne Pusić i drugih političara, njihovih sljedbenika i birača; o tome kako je tajna o malešnom Lenjinovu mozgu (težio je samo 1340 grama, a mozak pisca Ivana Turgenjeva bio je „mrcina“ od dva kilograma) čuvana kao najveća državna tajna.
O Josipu Šimuniću, Zvonimiru Bobanu, Miroslavu Ćiri Blaževiću i akademiku Josipu Pečariću i pozdravima „Za dom spremni“ i „Smrt fašizmu sloboda narodu“ u Onom i Ovom ratu, ali i danas i sutra u
O tome zašto izvrsni, dakako i osrednji i slabi, liječnici bježe iz najprestižnije profesije, liječničke, da bi se bavili najomraženijom, političkom, profesijom.
O ljudožderskoj politici: razlozima zbog kojih je politika pretvorena u beskrupuloznu praksu proždiranja i uništavanja političkih protivnika koji se pretvaraju u smrtne neprijatelje
O sasvim konkretnom ratnom zločinu koji je počinio najuspješniji predsjednik Hajduka Tito Kirigin: zatajenom zločinu koji može biti ključ za razumijevanje razlika između građansko-demokratskog i komunističko-staljinističkog antifašizma tijekom Drugog svjetskog rata.
O Stipi Mesiću i Trockom koje je pri donošenju odluke o „prodaji“ državnih tajni – arhiva vodila ista strast: za osvetom.
O ekonomskom samoubojstvu Europske unije, a time i Hrvatske.
O političkim prorocima, vidjelicama, sibilama i babama vračarama, tj. o prognozerskoj industriji u Americi u kojoj se „okreće“ 300 milijardi dolara godišnje i u Hrvatskoj u kojoj ona zapravo ne postoji.
O znanstvenim, intelektualnim i umjetničkim džeparima – plagijatorima u Americi i Hrvatskoj.
O Hladnom ratu 2.0 i fatalnom ratnom i hladno-ratnom „sukobu civilizacija“ koji je nakon trijumfalnog rušenja Berlinskog zida rezultirao izgradnjom 100 puta (!) dužim zidovima koji dijele narode i zemlje.
O tome zašto se političari uzajamno mrze i bore za preživljavanje poput termita, trutova, golih krtica i žutih mrava?!
O stalnim mukama hrvatskih birača prisiljenim „ploviti“ (birati) između Scila i Haribda ili, ako vam je draže, kuge i kolere: „ljevice“ (SDP) i „desnice“ (HDZ).
O moralnom i stručnom samoubojstvu Ustavnog suda Republike Hrvatske.
O fenomenu „divovskih podataka“ (Big Data) koji iz korijena mijenja sva područja ljudskog života, a o kojem se u Hrvatskoj malo ili nimalo zna.
U zaključnim rečenicama proslova knjizi Milana Vuković Runjić je napisala:
„Slaven piše na nekoliko spoznajnih temelja: rezultatima znanstvenih i teorijskih istraživanja, životnom i profesionalnom iskustvu i tradicionalnom shvaćanju mudrosti kao zdravoga razuma, ili, kako bi se u narodu reklo, razmišljanja sa zrnom soli. Time svog čitatelja čini bogatijim, potiče ga na slobodno promišljanje i zaključivanje, motivira ga na kritičnost i na ‘širenje područja borbe’, a pritom ga i neizbježno zabavi, jer duhovitost je još jedan od prepoznatljivih Slavenovih ‘stupova znanja’.“
Želim vam dobro zdravlje i ugodno čitanje „Vječnog titoizma i ljudožderske politike“.