POSLJEDNJI DANI EUROPE: Epitaf za jedan stari kontinent

Moje uspomene na Europu sežu sve do djetinjstva u Wi-marskoj Republici i nacističkog Trećeg Reicha, a redovito sam putovao iz Europe u Ameriku i natrag tijekom nešto više od četrdeset godina. Bio sam u većini europskih zemalja i one su dugo bile predmetom mog proučavanja. Moja su djeca išla u školu na obje strane Atlantika, a i moj se rad odvijao na obje strane. Bio sam vlasnik kuća u Americi i Europi, što je ponekad bila velika prednost, a katkada i uzrokom velikih problema. Istini za volju, neke dijelove kontinenta poznajem bolje nego druge, a to vrijedi i za moje poznavanje njegovih osnovnih jezika. Nisam bio na Balkanu, a ima i aspekata europske povijesti i kulture čije je nepoznavanje vrijedno žaljenja. Vidio sam Europu u dobrim i lošim razdobljima. Nakon svega, možda je došlo vrijeme za sintezu, jer Europa kakvu sam poznavao, u procesu je nestajanja. Što će doći na njezino mjesto? Opći smjer čini se jasan, a to nije onaj koji mi srce ispunjava velikom radošću. Nemam odgovora niti na velike probleme s kojima će se Europa suočiti u godinama koje nadolaze. Zavidim onima koji su posljednjih godina pisali o blistavoj budućnosti Europe. Volio bih dijeliti njihov optimizam. Bojim se da će to biti skromna budućnost, ali ipak više od sudbine muzeja...