DO PAKLA I NATRAG - EUROPA 1914. - 1949.

„Ako je prvi veliki rat bio epohalna katastrofa, drugi je bio kulminacija te katastrofe, potpun raspad europske civilizacije. Bio je to konačni sukob ideoloških, ekonomskih i vojnih snaga rođenih u prvom ratu, onih koje su izazivale kontinentalnu nestabilnost i napetost tijekom sljedećih dvadesetak godina. Bio je to događaj koji je definirao i oblikovao dvadeseto stoljeće. Drugi svjetski rat dokrajčio je nasljeđe Prvoga u Europi. Kontinent je bio na rubu samouništenja. Uspio je preživjeti. Stvorena je potpuno drugačija Europa.“

Tako Ian Kershaw sažima evropsku povijest prve polovice dvadesetog stoljeća: od početka Prvog svjetskog rata do 1949. kada se smiruju tekstonske posljedice Drugog svjetskog rata i kada se počinju nazirati obrisi nove Europe. Govorimo o svjetskim ratovima, no sukobima koji se u historiografiji znaju definirati i kao „njemački ratovi“, čime se naglašavaju uže evropska izvorišta ratova koji su imali globalni odjek, i dosezali sve do Aleutskog otočja, Buenos Airesa i Darwina.

Sužavajući povijest dva svjetska rata Kershaw ne gubi cjelinu zbivanja, već se koncentrira na njihovu glavnu pozornicu. Drugi svjetski rat je na Dalekom istoku i Pacifiku počeo ranije, trajao duže, a još i danas presudno utječe na čitav niz međudržavnih odnosa zemalja Dalekog istoka. No nigdje kao u Europi nisu dvama ratovima dovedeni u pitanje sami temelji civilizacije. U razdoblju od 1914. do 1949. Europa je došla do ruba samouništenja, ali i do ruba uništenja dominantne globalne civilizacije, čiji se temelji nalaze u renesansi i prosvjetiteljstvu. „Do pakla i natrag“ historija je te drame.