KATOLIČKA CRKVA, STEPINAC I PAVELIĆ

Stepinac nije nikada htio na bilo koji način ući u aktivnu politiku da bi se odrekao svoje crkvene nadbiskupske službe i nikada nije želio biti na čelu države što mu je i sam Pavelić nudio kada je vidio da je sav njegov naum propao. “U politiku se ne miješam, nego ostajem tu pa što bilo da bilo”, izrekao je Stepinac.

Zabilježeno je desetak susreta između nadbiskupa Stepinca i poglavnika Pavelića. Prvi njihov susret bio je 16. travnja 1941. i trajao petnaestak minuta. Do tada se još nisu ni poznavali, iako su jedan o drugome ponešto čuli od drugih. Ante Pavelić primio je Nadbiskupa u posebnu audijenciju u Banskim dvorima. Stepinac je jasno rekao da se Crkva nije nikada miješala u aktivnu političku vlast niti će ubuduće, te samo jedno moli Poglavnika – da se poštuju ljudska prava i omogući Crkvi slobodno djelovanje prema Kodeksu crkvenoga prava. Stepincu se tada, nakon prvoga susreta, činilo da je Poglavnik čovjek od riječi i istinski katolik. Ali već nakon mjesec dana nastupila je kruta stvarnost, a mnogi vlastodršci počeli su pokazivati svoje pravo lice.

U razdoblju od 1941. do 1945. bilo je 10 izravnih susreta, i 19 pisama koja je nadbiskup Stepinac slao poglavniku Paveliću. Apelirao je i tražio puštanje na slobodu raznih zarobljenika, utamničenika, osuđenike bilo koje religije i nacije, za što Pavelić uglavnom nije mario. Ni na jedno Nadbiskupovo pismo nikada nije stigao izravan odgovor.

U ovim susretima potvrdila se i pokazala Nadbiskupova velikodušnost prema potrebnima koji su tražili pomoć, a dostojanstvenost prema silnicima pa bio tko bio.