ŽENE I MOĆ: povijesna geneza jednog interesa

Sklevicky ukazuje i na posljedice različitih shvaćanja NOP-a. Premda to izričito ne objašnjava riječ je o inkluzivnoj liniji Kominterne (najšira moguća fronta do likvidacije dugoročnih komunističkih ciljeva), koju je u Hrvatskoj zastupao Hebrangov ZAVNOH, i onoj maksimalističkoj Titova Politbiroa, koji je jedva prikrivao cilj komunistčke revolucije. No, bez obzira na razlike, zaključuje Sklevicky, kad se u partijskoj propagandi napada „feminizam” (navodno građansko skretanje), riječ je u prvom redu o organizacijama koje nisu pod kontrolom KPJ („samostalna organizacija žena je feministička organizacija”).

Sklevicky u završnom odlomku ukazuje na kontinuitet ženske neravnopravnosti unutar NOP-a te na činjenicu da se tradicijske „ženske vrednote” nisu dovodile u pitanje unutar NOP-a nego su se, bez inkorporiranja u neki novi vrijednosni sustav, koristile isključivo u funkciji promicanja partizanske borbe. Proces ženske emancipacije legitimirao se upravo tradicijskim i patrijarhalnim načelima.