POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U OPĆINI NEUM

Povijest školstva Općine Neum počinje sa srednjovjekovnim pisarima na stećcima (kamenim spavačima) čija slova danas teško razabiremo te s ispravama nekoliko kancelarija čiji su pisari djelovali na obrađenome području. Svećenici su u razdoblju osmanlijske okupacije uz župnim uredima opismenjivali pojedince koji su također prenosili ono što su naučili.
Stotinu je šezdeset šest godina prošlo od otvaranja prvoga učilišta (kolegija; male škole) u župnoj kući u Gradcu. To je jedan od najvažnijih događaja u kulturnoj povijesti neumskog kraja. Te 1848. godine počelo je, ali se održalo tek kratko, opismenjivanja djece školske dobi.
Prvu državnu osnovnu školu u Općini Neum otvorila je Austro-Ugarska, školske godine 1886./67. u Donjemu Hrasnu, a zatim su pod istim stijegom otvorene i škole u Gornjemu Hrasnu (1899), Brštanici (1902.), Gradcu (1905.) i Neumu (1907.).
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije otvorena je samo jedna škola, ona u Hutovu 1932., a za vrijeme komunističke Jugoslavije otvorene su osnovne škole u Glumini (1949.), Kolojanju (1949.), Moševićima (u Babinu Dolu; 1949.), Svitavi (1949.), Prapratnici (1950.) i Žukovicama (1953.) te nova osmorazredna školu u Hutovu (1960./61.). Učenici su se na nastavu u središnjoj osmorazrednoj školi u Hutovu prevozili autobusom, pa je škola prozvana “školom na kotačima”. Iz bližih su mjesta učenici dolazili pješice.
U tome je dijelu Hercegovine, dakle, radilo 13 škola koje su djelovale unutar sedam država (Austro-Ugarska, Država SHS, Kraljevstvo SHS, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, FNR i SFR Jugoslavija, Bosna i Hercegovina) i četiri općine (Hutovo, Burmazi, Čapljina i Neum). Svaka je od spomenutih država imala svoje ravnatelje, odgojno-obrazovne ciljeve, svoj školski sustave i službeno ime jezika te gospodare iza kulisa.
Od 1968. se godine, kad je navedene škole pohađalo 860 učenika, broj učenika svake godine lagano smanjivao. Na to su utjecale industrijalizacija i političke prilike u državi i ukidanje željezničke uskotračne pruge zbog čega se mjesni puk neprestano (a očito i planski) odseljavao. Zanimljivo da je i ponovna uspostava općine (ovoga puta sa središtem u Neumu) doprinijela smanjenju broja učenika u neumskome zaleđu.
Godine 1975. otvara se moderno opremljena osmorazredna škola u Hutovu koja je trebala biti okosnica kulturnoga i gospodarskoga razvitka, ali kako nije ostvaren srednjoročni plan općine i uspostava gospodarske zone u tome mjestu, nisu se poboljšali životni uvjeti u unutrašnjosti općine niti se stabilizirao broj učenika.
Godine 1984. otvorila se druga osmorazredna škole u Neumu umjesto srednje, kako je bilo predviđeno, na što je utjecao samo ljudski faktor i osobni interesi, što je dovelo do uništenja školstva, a time i života u neumskome zaleđu. Posljednji je rat tek protjerao ostatke ostataka mladih obitelji koje ostadoše u izbjeglištvu u Neumu. Malo svjetlo na kraju tunela nazire se u podatku da u Općini Neum rade tri škole (u Hutovu, Gradcu i Neumu) u kojima nastavu ove godine pohađa oko 375 učenika. Dok je učenika, ima i nade da će nam budućnost ipak biti nešto svjetlija.