NASTANAK I UPORABA VATIKANSKE VERZIJE "NAVODNOGA STEPINČEVA PISMA" IZ 1943. SA REFERENCIJALNIM DOKUMENTIMA

Zahvaljujući odluci pape Franje, od 2. ožujka 2020., moguće je stručnjacima pristupiti u Vatikanski apostolski arhiv u kojem se nalazi dokumentacija pape Pija XII., od 1939. do 1958. Tako je i mr. don Bojan Ivešić, doktorand Crkvene povijesti na Gregorijani u Rimu, mogao imati uvida u ratno razdoblje NDH. Zainteresirao se za original navodnoga pisma koje je Bl. Alojzije Stepinac navodno poslao Papi 18. svibnja 1943. I dao se na tekst i kontekst pisma objavivši knjigu Nastanak i uporaba vatikanske verzije „navodnoga Stepinčeva pisma“ iz 1943. sa referencijalnom dokumentima, Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo, 2023.

Stepinčevo navodno pismo od 18. svibnja 1943. proučeno je iz svih izvora i sa svih strana u sve četiri verzije: dvije rimske i dvije zagrebačke, osim iz vatikanskih arhiva, jer prije 2020. godine nije bilo pristupa tajnim arhivima. Sada je mr. Bojan Ivešić proučio i vatikansku verziju imajući u vidu sve već objavljeno, a kao novost prati korespondenciju između beogradske nuncijature 1946. i Državnoga tajništva Svete Stolice. Objavljena je tako cjelovita vatikanska verzija pisma od 16 stranica na izvornom talijanskom jeziku (str. 37-52) s hrvatskim prijevodom (str. 53-68) i priloženom dokumentacijom, tekstovnom i fotografskom, 47 brojeva (str. 69-157).  Na kraju donesena su dva dokumenta o susretu pronuncija Hurleya s maršalom Titom u Beogradu: u prvom se opisuje lik Maršalov, a u drugom izvješće o razgovoru koji je bio 8. veljače 1946. Iz izvješća je očito da Vlada SFRJ želi „da mons. Stepinac bude maknut sa službe zagrebačkog nadbiskupa“, i da je pronuncij Hurley jasno dao Titu do znanja da „Mons. Stepinac uživa ugled dobra i sveta čovjeka u Jugoslaviji i inozemstvu“ (str. 183) te da nema nikakva izgleda da bi Sveta Stolica pomaknula nadbiskupa sa zagrebačke katedre.