OPĆA TEORIJA NORMI

Posthumno objavljeno djelo Opća teorija normi (1979.) završni je iskaz Kelsenove čiste teorije prava, prvi puta sustavno izložene u Kelsenovu djelu Čista teorija prava (1934.), a potom dorađivane u djelima Opća teorija prava i države (1945.) i Čista teorija prava, 2. potpuno izmijenjeno i prošireno izdanje (1960.), te predstavlja jedno od najvažnijih Kelsenovih djela iz područja opće teorije prava.

Djelo se sastoji od 61 poglavlja, popraćenih sa 185 krajnjih bilješki u kojima Kelsen komentira stajališta preko 200 filozofa i teoretičara prava, što djelu daje posebnu dodanu vrijednost.

U cjelini, djelo predstavlja spoj klasičnih Kelsenovih shvaćanja, koja prevladavaju u prvom djelu, te njegovih novijih promišljanja, posebno glede problema primjenjivosti logičkih principa na pravne norme, koja prevladavaju u drugom djelu knjige.