NIGDJE, NIOTKUDA

U romanu Nigdje, niotkuda Bekim Sejranović prati svog junaka od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih i fakultetskih godina u Rijeci. Završava u izbjeglištvu u Oslu. U jednoj sceni, od bačvi u kojima baka kiseli kupus, radi splav. Njime se namjerava spuštati Savom, pa dobiva od bake degenek. U drugoj je panker koji svira bas u bendu Paranoya. Zatim se skriva po Rijeci od onih koji uhićuju mladiće i šalju ih u rat u Bosnu, pa je izbjeglica u Norveškoj… Tamo ulazi u dvije „teške“ ljubavne veze, i nakon njih bježi na ledeni otok na samom sjeveru Norveške, gdje noć i dan traju po šest mjeseci, a ljudi je malo.

Već u Nigdje, niotkuda Sejranović je suvereno postavio koordinate svijeta kroz koji se kreće u svim svojim knjigama. Pritom je sve ispričano tijekom jednog sprovoda koji se proteže kroz cijelu knjigu. A roman, premda je fragmentaran, sa stalnim skokovima kroz vrijeme, istovremeno je kompaktan, zaokružen i snažan. Upravo ta kompleksna struktura koju autor virtuozno gradi, ne otežava čitanje, već nas uvlači u samu utrobu teksta. To je bitno obilježje svih Sejranovićevih romana. Dodajte uz sve to i prirodni pripovjedački talent koji Sejranović posjeduje. Duhovitost, autoironiju, duboku osjećajnost, psihološku iznijansiranost i bit će vam jasno zašto je Nigdje, niotkuda toliki uspjeh. Dobio je regionalnu nagradu za najbolji roman, „Meša Selimović“, i Bekima Sejranovića učinio jednim od najčitanijih pisaca na prostoru bivše zemlje.