NA PUTU KUĆI

Knjiga je puna psihoterapijskih primjera, promišljanja i asocijacija, primjera iz razne literature i filmova…, sve sa svrhom da prate i potpomognu osnovnu nit, ideju knjige: razotkrivanje unutarnjih i vanjskih obezvrjeđujućih sustava te upućivanje na obilje vrijednosnog svijeta, unutarnjeg i vanjskog. 

Čovjek ne dolazi na svijet kao „prazna ploča“ (tabula rasa) na koju će roditelji i druga okolina ispisati djetetovu osobnost. On dolaskom na svijet već ima svoje JA, koje je u razvoju, još nediferencirano, ali ima svoje vrijednosti, potencijale: žudnju za postojanjem, odnosom, razvojem, spoznajom, stvaralaštvom, transcendencijom, lijepim i vrijednim…
„Što je JA, što sam JA?“ ili „Tko je JA, tko sam JA?“ „Odakle je JA“, kako je nastalo, kojega je podrijetla? Kakav je, koji su njegovi atributi? Koja je vrijednost JA? Kako do njega?

Za mene je razmatranje pitanja: „Kakva je ljudska priroda?“ i „Tko/što je JA?“ prije svega od praktične važnosti. Odgovori na ta pitanja pomoći će u odgovaranju na druga važna pitanja poput: „Što mi je činiti?“, „Gdje je vrijednost?“, „Koji je moj cilj i smisao?“, „U čemu je sreća?“… Odredit će moj stav prema sebi i drugom. Važno je i zbog psihoterapije jer se ona treba temeljiti na prirodi bića kojem se pristupa.

Ukratko, riječ je o psihoterapiji koja radom na vidljivom „Stvorenom JA“ teži porađanju potencijala i vrijednosti nevidljivoga „Suštinskoga/nestvorenoga JA“. U tom se radu od samog početka služimo tim istim potencijalom.

Čovjek može biti iseljen iz sebe, izgubljen ili ispražnjen kao i kuća… postati osoba s preostalim tragovima raspršenoga života. Psihoterapija bi trebala pomoći vlasniku da se vrati u svoju kuću. On će je onda dovesti u red, oživjeti, učiniti mjestom ugodnim za život, susrete, aktivnosti… od kuće učiniti dom.

Put sebi zapravo je povratak. Poput Odiseje. Ithaca kojoj se trebamo vratiti kroz ovu psihoterapijsku Odiseju jest „Suštinsko/nestvoreno JA“. Na putu do nje treba rekonstruirati obrambeno „Stvoreno JA“ i iscijeliti „Bolno JA“.