IZVAN STROJA. Nacionalno, građansko i druge opsjene

Iz tiska je izašla knjiga „Izvan stroja. Nacionalno, građansko i druge opsjene“ Franje Šarčevića. Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi dio je esej „Pesimizam uma, optimizam volje“, naslov kojeg je pozajmljen od Antonija Gramscija. Drugi dio, „Kronika društvenog urušavanja“, sastoji se od 66 analiza i osvrta objavljivanih na različitim portalima od studenoga 2018. do travnja 2023. godine. „Riječ je o komentarima koji analiziraju bosanskohercegovačku društveno-političku zbilju. Šarčević pritom bira najosjetljivije teme, one teme koje mnogi analitičari i komentatori društvene zbilje zaobilaze. Uz kritiku hrvatskog nacionalizma (...) više tekstova posvećeno je i lažima, obmanama i manipulacijama koje proizvode i u javnost odašilju zagovaratelji građanskih ideja i patriotizma” (iz predgovora Drage Bojića). U trećem dijelu, „Bosanski bukvar“, autor na sažet način, koristeći se često ironijama i sarkazmima, opisuje 30 "bh." pojmova, po jedan za svako slovo abecede: Adeze, Bosna, Civilizacijske vrijednosti, Čopor, Ćirilica, Dayton, Džemat, Đikan, Egzodus, Fašizam, Genocid, Huškanje, Izdaja, Jedinstvo, Konstitutivnost, Legitimnost, Ljevica, Mješoviti brakovi, Nepovjerenje, Njemačka, Obljetnica, Predsjedništvo, Religija, Suverenitet, Štampa, Tito, U, Vladajuća klasa, Zapad, Žgadija.

Drago Bojić je u predgovoru „Krčenje vlastitog puta“ napisao:

„Iako su tri dijela knjige pisana različitim žanrovima, njihov zajednički nazivnik, da se poslužimo matematičkom terminologijom bliskoj autoru, bio bi ustrajno, strastveno i nepokolebljivo razotkrivanje opsjena, kako stoji i u podnaslovu ove knjige, i nastojanje da se osvijetli potisnuta i zamračena istina. Šarčević u svojoj kritici ne štedi nikoga, ponajmanje one koji dolaze iz njegova etničkog i religijskog backgrounda. Svjestan da živi u društvu laži, lažnih vijesti i alternativnih činjenica, autor tim više inzistira na nužnosti govorenja istine. Pritom se ne da upregnuti ni u čija kola, ni etnička, ni religijska, ni građanska.

Američki filozof Harry Gordon Frankfurt u briljantnom eseju O istini razlikuje između lašca i muljatora (kenjatora). I jedan i drugi znaju što je istina, i dok lažac svjesno govori neistinu, muljator je nešto profinjeniji, on izbjegava istinu i prikazuje stvari onako kako bi on želio da izgledaju ili se zalaže za one vrijednosti u koje on vjeruje. U Šarčevićevim tekstovima čitatelj će sresti dugu listu lažljivaca i muljatora. Šarčević razobličuje društvene laži, ne tek načelno i kao društvene pojave, nego navođenjem imena ljudi. Tu do izražaja dolazi i autorova odvažnost da svakome otvoreno i javno kaže istinu u oči.

Šarčević, dakle, piše o nelagodnim istinama, o onome što se najčešće ne želi čuti. Ako bismo autorov intelektualni pothvat pokušali objasniti jednom riječju, mogao bi to biti grčki pojam parezija: riječ je o govornoj figuri grčke antike koju govornik koristi kad otvoreno govori o nelagodnim istinama koje se mogu ticati pojedinca ili društva u cjelini. Riječ je, dakle, o tome da se izrekne istina, bez prikrivanja, obzira, stilskog dodatka ili retoričkog ukrasa koji bi je mogli kodirati ili sakriti, kako u svojoj knjizi Hrabrost istine objašnjava francuski filozof Michel Foucault (1926.–1984.). Parezija, tvrdi Foucault, izriče bit svake demokracije jer se upravo po slobodi govora, po pareziji, demokracija razlikuje od tiranije, despotizma ili aristokracije. Da bi pojasnio ovaj pojam, Foucault uvodi i pojam aleturgije, koji se u doslovnom etimološkom značenju može prevesti i kao proizvodnja istine, kao čin kojim se istina očituje. (…)

Knjiga Izvan stroja. Nacionalno, građansko i druge opsjene može se čitati i kao autorovo svjedočanstvo o vlastitu životnom putu, o nepristajanju da se prilagodi društveno poželjnim stavovima i tekućim potrebama dnevne politike, o nepokolebljivom ustrajavanju da se ne prešuti i ne obezvrijedi istina koliko god ona bila nelagodna i nepodnošljiva. Istodobno, ovo je jedna od onih knjiga koja ima terapeutski učinak na čitatelja: otvara mu oči, suočava ga s vlastitim zabludama i osnažuje u odluci da je moguće, štoviše i jedino ispravno, biti izvan stroja, na distanci prema svakom grupnom i kolektivnom svrstavanju koje čovjeka depersonalizira, svodeći ga na nemisleće, nesavjesno, u konačnici i nemoralno biće.“