SAMO ZA STOTU OVCU

Svi se carinici i grešnici približavali Isusu da ga čuju. A farizeji i književnici mrmljali: "Ovaj prima grešnike i jede s njima". Tada im reče ovu prispodobu: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, pun veselja stavi je na svoja ramena te, čim se vrati kući, pozove svoje prijatelje i susjede pa im rekne: 'Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!' Kažem vam, tako će biti veća radost u nebu zbog jednog obraćenog grešnika nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." (Lk 15,1-7)

Oduševljen sam evanđeoskom pričom o izgubljenoj i nađenoj ovci. Mislim da je ona sažetak cjelokupnog evanđelja;  pokazuje  lice  Božje, prirodu čovjeka, svijet kao globalnu pustinju, otkriva opasnosti i nudi rješenje. Obično se ova ovca stavlja u prvi plan, ali nemojmo zaboraviti kako je i Pastir onaj koji trpi, traži, muči se dozivajući odlutalu ovčicu na krivudavim  putovima njezina bunta.

Ovom knjigom jednostavno želim poručiti čitateljima, da nas Bog ljubi, da nam želi sreću, da nas traži i da nema grijeha koji ne bi mogao ili ne bi htio oprostiti! Posebno su Mu na srcu upravo maleni i razočarani, ranjeni i nesretni.