FRANJO ASIŠKI SKLADATELJ BOŽJE LJEPOTE

Sustavna studija obrađuje duhovnu tradiciju sv. Franje i franjevaštva kroz Franjinu kontemplaciju Isusove muke i spasenja na križu na temelju tekstova velikih autora i stručnih interpretacija s područja kršćanske teologije, filozofije, povijesti umjetnosti, literature i drugih disciplina. U njoj autor ne prikazuje cjelovit put Asiškog sveca niti pokazuje sve duhovne silnice koje su ga nosile, već nastoji prikazati sv. Franju u njegovim najbitnijim željama i čežnjama, za koje smatra da se sabiru – kao u čvrstoj jezgri – u trajnom svečevu drugovanju s Raspetim.

Škunca posebno ističe dva ključna trenutka Franjina duhovnog života: Franjin duboko vjernički susret s dva lika Raspetoga, s onim u crkvi Svetoga Damjana podno Asiza, (1205./1206.) i s onim – uvjetno rečeno raspelom jer je riječ o viđenju raspetoga Serafina, odnosno Krista – na La Verni (1224.). Njih promatra preko otkrivanja duhovno-teološke podloge koja se nalazi u slici koja je sačuvana u njegovim malim Spisima, a potom u brojnim izvorima o sv. Franji i franjevaštvu s početaka franjevačkoga reda.Pri tome se radije služi izrazom "duhovno-teološki" – dakle, ne samo "teološki" – jer je Franjo duhovno živio ono što je "teološki" izražavao.

Fra Škuncin pristup Franji Asiškom značajna je novost u našim franjevačkim i crkvenim, ali i širim kulturnim krugovima jer su rijetki pokušaji da se svetom i osebujnom Asižaninu u zasebnoj knjizi prilazi s motrišta Božje ljepote i Božje ljubavi.

Knjiga je obogaćena brojnim fotografijama umjetničkih djela hrvatskih i svjetskih umjetnika, koja prikazuju sv. Franju u različitim trenucima njegova života te iscrpnom i relevantnom bibliografijom.