KAKO SAM STRASTVENO TRAŽILA SREĆU

Jennifer Fulwiler sebi je govorila da je sretna. Zašto ne bi bila? Zarađivala je dosta novca kao programer u informatičkoj tvrtki, upravo se udala za dobro školovanoga muža i živjela je u otmjenoj četvrti u stanu na dvadeset i prvom katu u kojemu je mogla pijuckati fino vino dok promatra zalazak sunca iza brda u Austinu.

Odrastajući u sretnu ateističkome ozračju kod kuće, Jennifer je imala slobodu da samostalno razmišlja i igra po vlastitim pravilima. Ipak, pratila ju je duboka tjeskoba: prolaznost ljudskoga života ju je užasavala, a njezin ateistički pogled na čovjeka kao beznačajan i slučajan ishod fizikalnih sila bacao ju je u očaj. S tim se osjećajem odlučila nositi onako kako je najbolje znala: bježanjem. Ni na trenutak se ne prepuštajući iskrenu razmišljanju, svoje je vrijeme ispunila poslom i užitcima: zabavama, opijanjem i, opet, zabavama. No te su je misli na koncu ipak sustigle jedne presudne noći, dovevši je do ruba očaja te se konačno morala suočiti s pitanjem: koji je smisao života?

Kako sam strastveno tražila sreću. Priča o pronalasku Boga i životnoga smisla dirljiva je, iskrena i ujedno humoristična ispovijest žene koja je odlučila pronaći smisao života i otkrila da ponekad, ako želimo uistinu biti sretni, moramo sve izgubiti.