POSLJEDNJE DUHOVNE VJEŽBE

Sadržaj ove knjige p. Augustyna Pelanowskog temelji se na njegovim duhovnim vježbama. Naslov se odnosi na posljednje 'duhovne vježbe' koje je Isus 'održao' svojim učenicima samim svojim životom tijekom pashalnih događaja: od Posljednje večere, preko muke i smrti na križu do uskrsnuća. Isus je u svojoj muci i patnjama ostao sam...

»...Ne znam koliko mi je ljudi reklo da nisu za ništa i da ih je sudbina tako izudarala da im se čini da su samo razbijeno posuđe, krhotine stakla, od kojih se ništa ne može učiniti. Priča o svečanosti u Betaniji u suprotnosti je sa svima koji govore da su potučeni, raskomadani, razbijeni i rastepeni, da im život više nema smisla. To evanđelje dolazi ususret s takvim Isusovim više nego komplimentom svim tim osobama kojima se život raspao. Marija, Lazareva sestra, za vrijeme svečanosti prije Pashe došla je k Isusu, pala mu pred noge i nesumnjivo iz neke starožidovske kozmetičke torbice – iako mi je uopće teško zamisliti takvo što – u kojoj je imala različite kreme, nekakve masti, sigurno i ogledalca, izvadila je iz nje najvrjednije ulje, razbila posudu i tim nardom, koji je bio unutra, pomazala njegove noge. Nesvakidašnje ponašanje...«