ŠUTNJA - DOKOLICA - MOLITVA

Rijetki govore o tomu kako je za kršćane isto tako važna i njega šutnje, kako je kršćanski Bog i Bog šutnje, šutljivi Bog. U liturgiji pak sve vrvi od riječi. Predvoditelji liturgijskih slavlja imaju potrebu govoriti prije svakoga obreda i sve tumačiti, žele biti zanimljivi pod svaku cijenu, tako da se dobiva dojam da upravo zbog toga mnoštva nikad liturgija nije bila klerikalnija kao danas (Hans Urs von Balthasar). Sve u svemu, kao da je i kršćane povukla bujica modernoga društva u kojemu više nema mjesta za šutnju. Stoga nam je nakana da ovim promišljanjima potaknemo kršćane da ponovno otkriju vrjednotu šutnje. Usudili bismo se reći da kršćanska vjera stoji i pada sa šutnjom. O šutnji ovisi sav navještaj i djelovanje u Crkvi, svaki govor, svaka teologija i duhovnost. Inače će nam se dogoditi da postanemo "nijemi govornici", kako piše sv. Augustin: "Pa ipak, jao onima koji šute o tebi, kad su i govorljivi jednaki nijemima." U nekoliko ćemo točaka pružiti nekoliko crtica o teologiji šutnje.

Crtice o teologiji šutnje, sabrane u ovoj knjižici, plod su tribine "Vesperae sapientiae christianae" održanih u Slavonskom Brodu.

Uz tekst o šutnji, donesena su i četiri već objavljena teksta o dokolici, molitvi, aktivizmu i dobroti koja također mogu koristiti za razmatranje o teologiji i duhovnosti šutnje.