FRATAR ANĐEL I DRUGE PRIČE

Moleći se za kraljicu, otkinu mu se suza. Suza kao zvončić i praporac, glasnik duše fratra. Skliznu mu niz bijel, ispijen obraz i ostade visjeti na isturenoj bradi kao nekontrolirani uzdah ili trenutak slabosti. Kao krijesnica bosanskog fratra koja hoće prosvijetliti tu tešku tamu bosansku.

Mislio je i pitao se smije li svećenik plakati, je li to mudro u takvoj prigodi, kada je molitvom najbliže Bogu, da mu se rađa suza. Osjećao je i hrabrio se, kada se njegovo kraljevstvo ruši, i fratru se može dogoditi suza. Ta bol koju je nosio u sebi i poštena suza što mu se njihala na bradi kao kandilo fratarske sudbine, bila je jača i potrebnija od mudrosti.