TEOLOŠKO-BIOETIČKO VRJEDNOVANJE USTAVNOSUDSKIH ODLUKA O POBIČAJU

U nakladi Glasa Koncila objavljeno je prvo sustavno i cjelovito teološko-bioetičko istraživanje ustavnosudskih odluka o pobačaju na polju katoličke teologije u grani moralne teologije na hrvatskom govornom području: »Teološko–bioetičko vrjednovanje ustavnosudskih odluka o pobačaju«. Novoobjavljena knjiga, na gotovo 400 stranica ukoričena doktorska disertacija, moralnoga teologa i svećenika Zadarske nadbiskupije Damira Šehića predstavlja vrijedan doprinos teološko-bioetičkomu tumačenju i razumijevanju ustavnosudskih odluka o pobačaju, s posebnim naglaskom na kritičko propitivanje i vrjednovanje Rješenja Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 21. veljače 2017. i izdvojenoga mišljenja. Odmah nakon objavljivanja spomenutoga ustavnosudskoga rješenja autor Damir Šehić posvetio se upoznavanju sa sadržajem dokumenta te je nakon kritičkoga teološko-bioetičkoga istraživanja i vrjednovanja glavnih teza sadržanih u njemu svojim bioetičkim promišljanjima o pobačaju iz teološke perspektive tom knjigom ponudio sveobuhvatan odgovor u aktualnom društvenom trenutku - argumentima, interdisciplinarno, suprotstavio se isključivu pristupu te dokazao da potiranje prava na život ne korespondira sa suvremenim biomedicinskim spoznajama. Knjiga postaje dostupna cjelokupnoj javnosti u aktualnom trenutku hrvatskoga društva koji je obilježen sve većim pritiskom nerazriješenoga pitanja zakonskoga reguliranja pobačaja istodobno uz iznenađujuće slabo zanimanje znanstvenika istraživača za spomenutu problematiku u ovom presudnom gorućem trenutku u kojem je istekao rok od dvije godine koliko je Ustavni sud dao Hrvatskomu saboru za izglasavanje novoga osuvremenjenoga zakona u pitanju pobačaja.

Prema riječima jednoga od recenzenata, prof. dr. sc. Josipa Grpca autor Šehić dokazuje tezu da »hrvatski zakonodavac često nije vrijednosno neutralan s obzirom na to da svi argumenti u toj knjizi nastoje pokazati kako se u Republici Hrvatskoj u nekim bitnim rješenjima, pogotovo kad su u pitanju vrijednosti bioetičke naravi, najblaže rečeno, zanemaruju ne samo tzv. ’sensus populi’, nego i neka rješenja i naputci međunarodnih kvalificiranih institucija«.