SESTRA ŽARKA IVASIĆ

Službenica Božja Žarka Ivasić, hrvatka redovnica i mučenica, milosrdna sestra svetog Vinka Paulskog, rođena je 18. studenoga 1908. u Krašiću (Jastrebarski dekanat) kao Julijana, kći Roka i Mare rođene Penić Ivanko. Krštena je 19. studenoga 1908. u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću. Odrasla je u okrilju pobožne obitelji, krašićke župe i jaskanskog kraja, prozvanog „kolijevkom biskupa“ i „dolinom kardinala“. U svojem odabiru duhovnog zvanja sestre milosrdnice slijedila je primjer svoje starije sestre Terezije (sestre Hildeberte, 1908-1987), a njihov primjer slijedila je i treća sestra Ivasić, Katarina (sestra Felicitas, 1913-1976). U Družbu je Julijana (Julka) stupila 10. studenoga 1931. u Zagrebu, redovničku odjeću primila je 20. studenoga 1932, privremene zavjete položila 21. studenoga 1933, a doživotne 21. studenoga 1936. Uzela je redovničko ime Žarka. Službovala je u bolnicama u Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, bolničkoj školi na Vinogradskoj cesti u Zagrebu, Otočcu, Vrapču, Osijeku i Gospiću. Činila je djela milosrđa i bila spremna podnijeti i žrtvu života za svakog patnika, prijatelja i neprijatelja. Tijekom II. svjetskog rata bolnica u Otočcu našla se na vjetrometini različitih sila pa su u bolnicu pristizali ranjenici raznih sudbina i s različitih sukobljenih strana. Sestra Žarka nastojala je svakom bolesniku pristupiti jednako, bez razlike, te je na svakom koraku svjedočila svoje milosrdničko poslanje.

U noći s 13. na 14. rujna 1943, u bolnicu u Otočcu iznenada su upali ustaški vojnici i poubijali ranjene partizane. U noćnom dežurstvu nalazila se upravo sestra Žarka. Partizani su kasnije nepravedno optužili časne sestre da su ih one prokazivale i sudjelovale u zločinu. Nakon višemjesečne pshihičke torture i batinjanja, bez priznanja i dokaza, te nakon montiranog suđenja, sestra Žarka osuđena je 1946. na smrt vješanjem. Časne sestre Verena Fostač, Eutihija Novak, Hubertina Džimbeg i Celestija Lucija Radošević osuđene su na smrt strijeljanjem. Molba Družbe sestara milosrdnica za smanjenje kazne ishodila je sestri Žarki samo drugačiju smrt-strijeljanjem. Ostale sestre osuđene su na 20 godina zatvora s prisilnim radom. Žarkine riječi „Nisam kriva, znam da nisam kriva... Ako treha umrijeti, spremna sam i umrijeti“, ostale su kao jamstvo njezinog nesebičnog darivanja. Strijeljana je uza zid kapelice svete Magdalene na groblju u Gospiću, 16. svibnja 1946. Njezino tijelo i danas počiva na tom groblju. Posljednji dani sestre Žarke u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima uspomenu hrabre i predane kršćanske sestre milosrdnice, koja smrt podnosi s čvrstom vjerom u Gospodina. Glas svjedoka mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi, trajno budeći vjeru i nadu. Sestre milosrdnice smatraju sestru Žarku dragocjenim biserom u svojoj kruni. U nakladi Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog objavljena je 2010. knjiga „Sestra Žarka Ivasić: mučenica svog zvanja“ povjesničarke, časne sestre Veronike Mile Popić. Vodi se postupak za proglašenje mučenice Žarke Ivasić blaženom i svetom. U Krašiću je 2019. podignuta spomen-ploča na mjestu njezine rodne kuće.