KRŠĆANI U ZEMLJAMA ISLAMA

Arapski i turski Bliski istok čini danas područje u kome je islamska kultura bez sumnje većinska, koje ipak, za razliku od zemalja današnjeg Magreba (Zapad), nije poprimilo apsolutnu homogenost. Područje Mašreka (Istok) zadržalo je sve do sada, tijekom stoljeća, karakteristiku inter-konfesionalnosti, u kojem muslimani, kršćani i židovi, tradicionalno žive u istom socijalnom i kulturnom sustavu, iako su se socijalne kategorije, na kojem se taj suživot temeljio, mijenjale kroz stoljeća, sve do naših dana. U arapskom djelu Bliskog istoka, koji uključuje: Egipat, Jordan, Libanon, Siriju, Palestinu, Izrael i u manjim proporcijama Tursku, živi kršćanska populacija, koja, iako je danas brojčano mala, još uvijek u pojedinim zemljama predstavlja autohtonu kršćansku nazočnost, čiji korijeni prethode pojavi i širenju islama u tim zemljama, i koja je doprinijela i doprinosi kulturnom, socijalnom i ekonomskom razvoju tih društava. Sa svojim sugrađanima muslimanima, oni dijele velik dio povijesti i kulturnog naslijeđa. Jedini razlikovni element, bremenit socijalno-kulturološkim posljedicama, jest religijska pripadnost kršćanstvu u muslimanskoj većini. Jedna od karakteristika ovog kršćanstva jest upravo njegova raznolikost, ili pripadnost različitim Crkvama, koja je svaka sa svojom tradicijom, svojim liturgijskim obredima, koje vuku korijene iz drevne ili novije povijesti bliskoistočnih društava.

Ovi narodi i kršćanske zajednice prolaze danas jedan od svojih najtežih perioda. Ove drevne zajednice, posebno u nekim zemljama, dovedene su gotovo do izumiranja. Probuđeni fundamentalizam i vjerski ekstremizam, prijeti potpunom nestanku ovih autohtonih mikro-kultura s područja njihovog vjekovnog življenja.

Gubitak bilo koje vjerske tradicije je nenadoknadiv za cjelokupno ljudsko iskustvo i kulturu. Knjiga Kršćani u zemljama islama bavi se ovim drevnim zajednicama, njihovom poviješću, tradicijom i sadašnjim stanjem. Kroz kratke eseje, obrađuje se svaku pojedinu zajednicu s njezinim specifičnim karakteristikama i problematikama, promišljajući ujedno i moguće putove izlaska iz situacija u kojima ove zajednice žive.