OVDJE SAM DA TE IZLIJEČIM-ŠARBEL, SVETI PRIJATELJ

Sveti Šarbel je isijavao zasljepljujuću svjetlost četrdeset i pet dana nakon smrti, izlučivao je litre čudesne tekućine koja je nekoliko puta nagrizla njegov lijes i nadgrobnu ploču, a on je ostao gibak i tijelo mu neraspadnuto sve do proglašenja blaženim, odnosno do dana kada ga je Katolička Crkva službeno proglasila svetim, i više puta je kirurški intervenirao kod svojih štovatelja.

Šarbel je svetac bez granica koji pomaže u svakoj vrsti nevolje i svakom nevoljniku, bez obzira kojoj vjeri, rasi i kulturi pripada. Nemoguće je nabrojati sva izvanredna očitovanja svetoga Šarbela Makhloufa od njegove smrti do danas. U samostan u Annayi pristiglo je više od 6000 svjedočanstava o ozdravljenjima, što čini samo dio ozdravljenja zadobivenih po njegovu zagovoru. Radi se o tjelesnim ozdravljenjima a prije svega onim duhovnima.

Ulomci iz knjige

„Te noći, iznenada se probudivši, Nouhad se jasno sjećala da je sanjala svetoga Šarbela, obasjanog snažnim svjetlom, kako stoji uz njezin krevet zajedno s još jednim redovnikom. Njih dvojica su joj operirali grlo. Htjela je izbjeći operaciju, ali redovnici su inzistirali da je to neophodno i da su je došli izliječiti. Bol je bila intenzivna, stvarna, tako da se žena probudila…“

„Sljedećeg jutra njegova je žena pila kavu s njihovom kćeri, dok je Elias još spavao. Odjednom je ugledala kako se Šarbelovo lice oblikuje na dnu šalice, u talogu kave. Čuđenje je bilo neizmjerno, žena je otrčala probuditi muža. To je znak s Neba!“

„Šarbel, dakle, prolazi kroz dramatičan kontekst za njegovu vjeru i njegovu zemlju. On se prinosi Bogu kao živući holokaust da izmoli milost nasilnom i grešnom svijetu.“

(…) „Zatim je kleknuo pred grobom i u suzama uzviknuo: ‘Izgubili smo sjajnu zvijezdu koja je svojom svetošću štitila Red, Maronitsku crkvu i Libanon. Pomolimo se da mu Bog dopusti da bdije nad nama i sačuva svoje svjetlo, kako bi nas mogao voditi u tami života.’ Proročanstvo je bilo zaboravljeno sve do 20. veljače 1950., kada je svetac počeo preplavljivati svijet čudima.“

(…) „Tijekom razvijanja fotograf je u sredini fotografije primijetio šesti tajanstveni lik: redovnika s bijelom bradom, koja je sezala do polovice prsiju, s kapuljačom i pogledom prema dolje. Stručnjaci su isključili fotomontažu. Stariji su redovnici u njemu prepoznali oca Šarbela, kako je izgledao u posljednjim danima života. Od tada se svi Svečevi portreti temelje na ovoj čudesnoj posmrtnoj fotografiji.“