MOJI VELIKI PRETHODNICI 1 - OD STEINITZA DO ALJEHINA

Odavno sam htio napisati knjigu o novijoj i najnovijoj povijesti šaha i tako, mimo tradicionalnog pristupa, pokazati njegov neprekidni napredak kroz stvaralaštvo svjetskih prvaka. Zato što je upravo ta izvanredna skupina super-igrača (samo njih 14 u 111 godina) unijela u šah ogroman doprinos: da se osvoji najveći naslov treba nadvisiti najboljeg od najboljih, otkriti nešto novo, zateći nespremnoga najiskusnijeg i najnadarenijeg suparnika.
Prema službenoj legendi, spora vojnička igra nalik šahu rodila se prije skoro dvije tisuće godina u Indiji i donekle izmijenjena prošla dugačak put preko juga Srednje Azije, kroz Perziju i zemlje arapskog Istoka - na Pirinejski poluotok. Ipak je Europljanima nastanka šaha postala poznata tek krajem XVII. stoljeća. Sa sigurnošću se može tvrdili samo jedno: suvremeni Šah je nastao u XV. stoljeću na Sredozemlju. [ to je već čisto europski izum -intelektualna igra koja modelira psihološki rat
Najbolji šahovski majstori svake epohe bili su lijesno povezani s vrijednostima svojega društva, u kojemu su živjeli i stvarali. Sve promjene na kulturnom, političkom ili psihološkom planu odražavale su se na stil i ideje njihove igre. Ta se dubinska veza prati izdaleka. Zar nije zakonito da se u razdoblju renesanse, od XV. do XVII. stoljeća, šah najburnije razvijao u Ilaliji i Španjolskoj? Zar je slučajno prvi maestro, koji je pokušao stvoriti teoriju pozicijske igre, živio upravo u doba Prosvijećenosti i filozofije racionalizma veliki Francois Andre PhilUdor (usto poznati kompozitor i prijatelj Diderota)? Sjetimo se devize koju je on proglasio sredinom XVIII. stoljeća: «PjeŠaci su duša šahovske parlije.» Zar u tome ne čujemo prizvuk zahuktale velike francuske revolucije?!...