TEORIJE LIČNOSTI I GENETIČKA ISTRAŽIVANJA

Područje odnosa genetike i ličnosti je zanimljivo i složeno. Dosad su provedena brojna istraživanja na navedenom području i dobiveni rezultati često su oprečni. Upravo zbog toga ovakvo metodološki besprijekorno istraživanje, prikazano u knjizi “Teorije ličnosti i genetička istraživanja”, daje značajan doprinos razumijevanju ovog područja. Ovakvo i slična istraživanja doprinijet će da jednom u budućnosti bude moguć uvid u crte ličnosti osobe prema uzorku krvi, što je i praktičan doprinos istraživanja. 

Knjiga “Teorije ličnosti i genetička istraživanja” izvorno je znanstveno djelo koje detaljno opisuje ličnost i gene te njihov odnos i povezanost. Ciljevi ove knjige su provjera Eysenckovih i Zuckermanovih postavki o povezanosti crta ličnosti sa serotoninom i dopaminom te analiza svih mogućih veza među različitim crtama ličnosti, s jedne, i četiri polimorfizma, s druge strane. Knjiga doprinosi znanstvenom interesu za ovu tematiku, osobito zato što neke od hipoteza još nisu provjeravane te na taj način doprinosi jasnijem sagledavanju ovog područja. Znanstvena knjiga je primarno namijenjena studentima psihologije i medicine, psiholozima, defektolozima, liječnicima opće medicine, specijalizantima psihijatrije, psihijatrima i genetičarima.

Rukopis je strukturiran u maniri znanstvenog rada s naglaskom na uvodni dio. Nema dvojbi da nosi obilježja izvornog znanstvenog doprinosa iznoseći prije svega sve spoznato na temu bioloških teorija ličnosti, a potom i presjek kroz izvorno znanstveno istraživanje autora koji na skup postojećeg znanja dodaju i vlastita otkrića i zaključke. Prevaga uvodnog dijela daje rukopisu za pravo da se može svrstati u udžbeničku literaturu. Metodologija i struktura po poglavljima i potpoglavljima postupno uvode čitatelja u svijet ličnosti, otkrivajući više teorija i pristupa koje zastupaju pojedini autori. Iznesene su sve poznate teorije koje su po svom karakteru empirijske jer se temelje na rezultatima objektivnih ispitivanja, a uz ostale dimenzije ličnosti u ravnopravan odnos postavljaju fiziološku podlogu, odnosno fiziološka i neurološka objašnjenja.