umjetnost
Značajna arheološka nalazišta u Narodnoj Republici Kini u posljednje su vrijeme ponovno izazvala pažnju javnosti i na Zapadu. Nova sustavna iskopavanja u proteklih četrdeset godina korjenito su izmijenila cjelokupnu kinesku povijest umjetnosti.
Japanski krajolici su puni promjena, od zelenih bambusa do zelenih borova. Njihovo obilje, njihova svjetlosna snaga oduševljavaju strančev pogled, a japanska sposobnost osjećanja daleko seže pod utjecajem tog prirodnog bogatstva. Stapanje japanske duše s prirodom posebno se osjeća u prebivalištu bogova, svetištu, svetom mjestu.
Dok su druge kulture nastale kao posljedica dugog procesa sazrijevanja, trenutak rađanja islama može se točno odrediti životom poslanika Muhameda na početku 7. stoljeća (dakle prilično kasno u povijesti čovječanstva). Muhamed ostaje čvrsto povezan s novom vjerom koju je utemeljio.
Egipat, plodna oaza između Libijske i Arapske pustinje, taj uski dugački pojas što ga oplođuje Nil, čini se kao da je kultura koja je obilježila svijet. U toj dolini koja već sedam tisuća godina zrači magičnom privlačnošću kao da iza vela uskovitlane prašine što blista na suncu izranja kultura čovječanstva.
Je li Bizantsko Carstvo tek proširenje Rimskoga Carstva čija se moć proteže sve do Afrike? Za Charlesa Diehla Bizantsko Carstvo počinje »onoga dana kada je Konstantin utemeljio Konstantinopol i od njega učinio drugi glavni grad Rimskoga Carstva, onoga drugog svibnja 330.«
Poznati stihovi Pabla Nerude ne znače ništa drugo nego da je povijest andskog područja u najširem smislu bila povijest prolijevanja krvi. Nakon prvih naseljenika podrijetlom, iz sjeverne Azije i Polinezije, miroljubivih kultura kukuruza i važnih vodenih kultura, dolaze ratnička plemena s andskih visoravni.
Mnogo se govori i piše o knjigama s temom apsurdnosti rata, a vrlo malo o karikaturama koje tu apsurdnost sažimaju u svega nekoliko linija.
Poznati estetičar i likovni kritičar Gillo Dorfles obilježio je teorijski krajolik Italije, ali i brojnih drugih sredina. Njegov Kič, preveden na mnoge jezike, uzorno je i teorijski utemeljeno djelo prosvjećivanja. Posebna je vrijednost u tome što je u knjigu inkorporirao paradigmatične i vrlo ugledne oglede niza stručnjaka iz drugih zemalja.
Ova se knjiga može promatrati kao izabrani prikaz pojmova, koncepcija, kategorija i njihovih odnosa, koje čine oblast istraživanja, suvremene estetike, ali i kao refleksija, kritička distanca od situacije u kojoj se estetika nalazi pri kraju 20. stoljeća.
Sabrani tekstovi o opernoj umjetnosti.Kronika, 1986-2006: Beč, Berlin, Bratislava, Osijek, Rijeka, Rim, Split, Sydney, Toronto, Zagreb.
Hrvatska grafika ima bogatu višestoljetnu tradiciju, pri čemu su mnogi hrvatski grafičari, značajno doprinijevši svojim radom grafičkoj umjetnosti u doba kada su djelovali, ostavili neizbrisiv povijesni trag ne samo u povijesti hrvatske grafike već je njihovo stvaralaštvo obilježilo i mnoge europske grafičke centre, osobito u XVI. stoljeću.
Ova knjiga otvara prostor mišljenja s onu stranu tradicionalne filozofije umjetnosti i književnosti. Autor nastoji sustavno, obuhvatno i intermedijalno pokazati kako se između romantike (Novalis) i antirealističkoga shvaćanja pisanja (Blanchot) uspostavljaju tijesni odnosi zasnovani na jedinstvu filozofije i književnosti.