prozna djela
Knjiga pripovijedaka Dževada Karahasana Kraljevske legende sadrži pripovijetke:
Knjiga vrtova Dževada Karahasana već je uključena u najbolje što u središnje-južnoslavenskom jeziku ima savremena književnost. Karahasanovo kazivanje vazda ima kazivatelja kao poniznog svjedoka koji ne presuđuje, budući da je razlika nepobjediva sve do dana kada će svaki dug biti vraćen Stvoritelju.
Vanjski promatrači bosanske drame, kao i oni koji su u njoj neposredno sudjelovali, zgroženi i nemoćni pred mučeništvom Sarajeva
Izvještaji iz tamnog vilajeta, zbirka pripovijesti, se sastoji od pet pripovijesti koje su ciklički povezane.
Karahasan se bavi Sarajevom iz jedne posve drugačije perspektivo – on tumači grad:
Nakon romana Meho, koji je dobio sjajne kritike i izazvao veliku pozornost u regiji, Kaplan se javlja s pričama koje predstavljaju svojevrsno proširenje tog romana, smještene su u isti prostor i bave se istim ljudima, na podjednako virtuozan način.
Teško bi bilo točno reći što je Gabriel García Márquez više želio stvoriti ispisujući halucinantni okvir za jedno umorstvo u romanu “Kronika najavljene smrti”: bajkovitu detektivsku priču, još jednu tipično markesovsku ljubavnu ekstravaganciju, ili pak moćni fragment o obiteljskoj fascinaciji ponosom i okrutnošću.
U romanu Nigdje, niotkuda Bekim Sejranović prati svog junaka od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih i fakultetskih godina u Rijeci. Završava u izbjeglištvu u Oslu. U jednoj sceni, od bačvi u kojima baka kiseli kupus, radi splav. Njime se namjerava spuštati Savom, pa dobiva od bake degenek.
“Patrijarhova jesen” još uvijek slovi kao najambiciozniji autorov projekt. Zamišljajući roman o karipskom diktatoru na tragu visokog modernizma, ugledajući se ponajprije na ostavštinu Joycea i Becketta,