prozna djela
Autor se ovaj put okrenuo u duboku prošlost i književno osvijetlio jedan period iz mraka osmanske uprave bosanskim i hercegovačkim vilajetom, prateći zlu sudbinu jedne župe i seoca Podi, zvona s crkve svetoga Stjepana Prvomučenika, krvavih Jurinih i Katarininih svatova, ali ponajprije maloga Ante, jedinoga svjedoka svega što se dogodilo u jednome mučkom...
U zadnjoj objavljenoj zbirci pripovjedaka "Dragi život" Alice Munro, pišući o ljubavi, smrti, krivnji, sramu, samoći, slučajnim susretima, sudbini, oblikuje živopisan, trajan portret opasnosti i neobičnosti običnog života.
Rijetko se pojavi pripovjedač – u ovom slučaju pripovjedačica – s moćnim, snažnim glasom kakav ima Magdalena Blažević. Njezine kratke priče natopljene su bremenom boli, tuge, čemera i ženske perspektive, one dolaze iz srca tamnog vilajeta, no bez ikakve sumnje pripovijedaju univerzalno žensko iskustvo.
Maleni događaji, treptaji sjećanja i smiraj sadašnjeg trenutka, fragmenti prijateljevanja, Sarajevo kao izbor, kao mjesto početka i mjesto povratka, grad kao čvrsta i nestabilna točka, sve su to tkanja oko kojega se množe priče, oko kojega se iznova rađa jezik u prozama Semezdina Mehmedinovića.
Knjiga, prvi put objavljena 1993., autobiografski je roman o životu žene koja je udajom za Hrvata Zvonka Bušića život studentice zamijenila nesigurnom sudbinom žene koja se zbog ljubavi odlučuje poći na put pun opasnosti.
Ovo je povijesni roman u kojem mladi pisac svojim perom jasno oslikava vrijeme i način življenja hrvatskog naroda u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Kroz roman se prožima jaka emocija koja se opire nepravdama i torturama, koja njeguje tradiciju i ljubav prema bližnjem te poštivanju prema starijima, no sami vrhunac priče označen je požarom ljudskog bića.
U prostranstvima nedokučivim između života i smrti smjestila se poetično-dokumentaristička proza tek stasale u pisanju autorice, liječnice, dr. Darje Pavlović Rozić. Proza upućena čovjeku. Prema životu. Poezija i proza života sastale su se u središtu osobnih i profesionalnih sjećanja da bi nam posvjedočile da je „živjeti radost“, usprkos kušnjama, usprkos...
Upravo to shvativši je Sonja Škobić uspjela da ostane na svom oblaku iznad kojeg sja sunce. To sunce je došlo iz roditeljske i djedovske kuće, koje su u njenom sjećanju ostale iste, iako se vremenom sve promijenilo, jer je ukupna familija iselila, prodala kuću i dobila sada sliku nečije tuđe kuće pred sobom na mjestu svoga ognjišta.
Ova knjiga govori o tomu što je sve potrebno da bi se ostvarila sreća u životu, a sve što je potrebno je vjera u Boga, no, upravo, to mnogima je najteže.
„Zanimljivo je gledati Sarajevo očima Darije Žilić! Grad u Sarajevskim fragmentima je zbir vrlo ličnih toponima, onih s kojima se pjesnikinja identificirala. Zbog toga, ali i zbog forme mikroeseja i povezanih fragmenata, rukopis me je podsjetio na Jednosmjernu ulicu Waltera Benjamina.
„Mehmedinović je od onih rijetkih pisaca koji doista dubinski razumiju otvorenost i laku prohodnost granica između eseja, kratke proze, crtice, pa i crteža, kao i to da je život sam, u svom primarnom i nefikcionaliziranom obliku, jedna od najintrigantnijih tema koje se pisac može uhvatiti.